Stajala sam u svojoj sobi, pored otvorenog ormara, tražila sam odjeću za izlazak sa prijateljicama.
Svirala je muzika na mobitelu, da me ubaci u mode za izlazak, Red Hot Chili Peppers, Dark Necessities.
Plešem ispred ogledala, to mi je tjelovježba.
Mamaaaa, čujem odozgora, MAMA, MAMA, MAMAAAAA, Anđela me zove iz kupaonice. Čula sam joj odmah u glasu. Mješavina iznenađenja, sreće, straha, neznanja, ushićenja, pogubljenosti, smijeha.
Išla sam polako stepenicama, kao da ako stanem na svakoj od tih stepenica (ima ih 16 od moje sobe do kupaone) zaustaviti ću barem nakratko vrijeme, još tih par sekundi dajem sebi da bude djevojčica.
Nisam još spremna da čujem što će mi reći, a znam šta će reći, znam joj glas, vidim joj tijelo koje se zadnjih par mjeseci mijenja naočigled, svaki put kad trepnem, ona sazrije malo, trepnem, glas joj je dublji, trepnem, grudi joj se naziru, trepnem, guza joj je oblija, trepnem, prva bubuljica je na čelu, trepnem, živicira je sve oko nje, trepnem, skuhala je ručak dok sam na sastanku, trepnem, zaključava se u kupatilu, trepnem, nosi moje džempere, trepnem, izjavljuje mi koliko je ponosna na mene što stvaram nešto novo, trepnem, plače za ručkom, ne može mi objasniti zašto, trepnem, pijemo zajedno cappuccino u Starbucksu, trepnem, čita Male Žene, trepnem, mislim da ću živjeti u Londonu (izgovara dok kupujemo farmerke na odjelu za žene), trepnem, u bioskop ide sa prijateljicama, trepnem, zarumeni se cijela u licu kad sretnemo onoga kojeg…. (onog), trepnem, dovodi prijateljice da im dam Pom Pom jer želi da joj prijateljice nose pamučne uloške, trepnem, ona ima svijest o istim tim, trepnem, zove me iz kupaonice….
U rukama drzi toaletni papir koji je umrljan nekom sukrvicom, gleda me, ne znam kako, rekla bih iznenađeno, i ja sam iznenađena, par trenutaka posmatramo taj papir, kao da krv na tom papiru okreće igru (ja znam da okreće, ona će tek shvatit), i počnemo se smijati, grlim je… Taj dan su nam ulošci stigli iz tvornice, i prosto ne vjerujem tajming svega, dajem joj uložak, koji smo napravile Una i ja najbolje što moze, “onako da ga naše kćerke nose”, tako smo govorile stalno a sada taj isti uložak zaista i dajem svojoj kćerki.
-Idi, idi, ja sam super, ne brini, spremila si se za piće, kaže ona, moja mala ženska… trepnem.
Proslavile smo caramel frappuccinom i krofnom sa pistachiom i gumenim bombonima preko glazure (ne dam da mi ode, čuvam joj djevojčicu u njoj)
